Noć je bila relativno mirna sa nešto malo vjetra, pa sam se dobro naspavao. Nova vreća grije dovoljno samo se treba naviknuti na kondenzaciju u jednoslojnom šatoru. Naime stijenka šatora iznutra je mokra, pa ju se nesmije dodirivati jer onda voda u obliku kapi počinje padati po meni. Ali o tome u nekom od slijedećih postova.
Vani je bilo malo hladnjikavo, pa sam pričekao da izađe sunce. Cijelo Ličko polje je bilo pod oblakom, a otvorio se je prekrasan pogled u pravcu srednjieg Velebita, te prema moru. Suprotno od sinoć, sada sunce blješti sa istoka, pa sam nadopunjavao foto kolekciju.
POGLED IZ ŠATORA
PRED SVITANJE
POGLED PREMA MORU
PREMA SJEVERO-ZAPADU
LIČKO POLJE
Vraćam se petnaestak minuta natrag do Ivinog vrela da nadopunim vode, po preporuci ono dvoje planinara od jučer, ali pokazalo se da voda i nije baš bila naj. Valjda nisu ni probali.Imala je nekekav okus po ustajalosti. Upavo kod vrela srećem Martina koji mi je još pripomenuo da je prije nekih dva mjeseca izvadio mrtvu pticu iz tog istog vrela.
Inače prije nego sam krenuo na Velebit, tražio sam po Rijeci tablete za pročišćavanje - dezinfekciju pitke vode i to u bar desetak apoteka i neki su imali samo izosan u prašku, a neki ni to. Taj izosan je koristan samo kod velikih količina vode, mislimda idu 1-2 žličice na 100 ili 1000 litara(piše na kutijici), tako da je nemoguće odvojiti količinu za jednu litru, a u većim količinama je otrovna. Čuo sam da postoje neke micropur forte tablete, ali to nije nitko imao.Dakle, preostalo mi je samo prokuhavanje, koje oduzima vremena.
Martin je krenuo na kružnu turu po Visočici i okolnim brdima, a znao je za nekakvu lokvu u dolcu ispod vrha Seline, a kako mi je to bilo više manje uz put krenuli smo do nje zajedno. Voda iz te lokve se činila bolja od ove šta sam imao, pa sam i tamo natočio bocu. Također dobro je došla za osvježit lice, točat noge i sl. Jednom sam hodajući ispod rapskog Kamenjakana presušio-dehidrirao i napio se iz zelenkaste lokve u kojoj je plivala zmija, tako da baš i nisam previše gadljiv po tome pitanju.
Martin mi daje korisne informacije vezano za moju današnju dionicu (Visočica - Struge) jer je tuda već prolazio, razmjenjujemo mailove te se potom i rastajemo.
MARTIN
LOKVA PODNO SELINA
OVA NA RABU (arhiva)
I ZMIJICA U NJOJ
Nakon rastanka nikako nisam uspjevao pronaći ulaz u šumu gdje bi trebao voditi daljnji markirani put, pa sam se vratio natrag gotovo na vrh Selina odakle jasnije mogu vidjeti pravac prema pašnjaku Rudinama. Tu sam izgubio dosta vremena, pa sam cjeli dan kasnije požurivao sam sebe kako bi stigao prije noći do cilja. Naime putem treba preći preko pet velikih krških polja na kojima je markacija izlizana te je bez karte teško pratiti stazu. Također se ne preporuča skretanje sa iste radi zaostalih mina, što bi u slučaju da me uhvati noć na polju bilo gotovo nemoguće izbjeći. Reda veličine polje Javornik podno Badnja je veličine petnaestak nogometnih igrališta.
Prvo polje se zove Rudine te je ujedno i najmanje, a na njemu se nalazi neka koliba- sklonište na čijem ulazu piše da nije planinarsko sklonište nego privatno i oprez mine u okolici. Desnim rubom polja put vodi u šumu penje se na prijevoj između Počiteljskog vrha i Jelovca te odatle do slijedećeg polja-ponikve Jančarica. Ponikva je ljevkasta udubina u terenu raznih dimenzija, koja je nastala u vapnenačkom kamenu propadanjem.
Kroz šumu je markacija solidna, a mogu se primjetiti gotovo cjelim putem rastegnute žice. Ispočetka sam mislio da one označavaju -siguran koridor- kako ne bi nitko u slučaju magle zalutao, te time smanjio opasnost od mina. Kasnije na Strugama saznajem da su to razvučene telefonske žice koje su ostale iz posljednjeg rata.
RUDINE I KOLIBA NA RUDINAMA
TELEFONSKI KABEL
POLJE - PONIKVA JANJČARICA
Markacija dalje vodi opet kroz šumu, pa izlazi na slijedeće krško polje - ponikva Oglavinovac koje je još veće od Janjčarice. Preko polja prolazi nekadašnji (Počiteljski)put kojim su Ličani išli prema Rujnu i Starigradu i obrnuto, Dalmatinci prema Lici - Počitelju, ali put nije markiran, te djelom prolazi kroz Ribnička vrata koja su minski sumnjiva. Polje je ogromno te je markacija izlizana i loša, pa treba oprezno tražiti mjesto gdje put opet ulazi u šumu. Slična priča je i sa slijedećim i najvećim poljem koji se zove Javornik ili Badanjski doci.
OGLAVINOVAC
POMOĆNA MARKACIJA
KRŠKO POLJE JAVORNIK ili BADANJSKI DOCI
Sa ruba Javornika treba pronaći markirani ulaz u šumu kod Velike ruje. Uz sam rub šume teren postaje vlažan i blatnjav što je signal da sam na dobrom putu. Ruja označava vrelo žive vode koja polagano kaplje. Zavisno od doba godine ona mogu i presušivati i pojačavati. Dakle kod te ruje put ulazi u šumu te tu još treba 30-45 minuta dok konačno ne stigne do krškog polja Struge. Ovdje se opet izgubila markacija, ali karta kaže - nalijevo dok ne presječeš stazu koja dolazi sa prijevoja Buljme u pravcu skloništa na Strugama. Vidio sam u daljini neka baterijska svijetla te krenuo za njima i uskoro došao do skloništa.
Unutra je bilo desetak ljudi tj tri grupice. Muž i žena koji su došli kad i ja, pa grupica tridesetogodišnjaka(Vele i njegova cura sa društvom), te jedna mlađa grupica koji su valjda došli još jučer jer su znali da treba doći jedan Riječanin tj ja..To su valjda čuli od ovih mojih Zadrana koji su tu sinoć prespavali.
Svi su bili Dalmatinci po naglasku.Ovih mojih prijatelja iz Rijeke još nije bilo. Dogovor je bio da ih čekam do 13h sutra najkasnije, tako da se nisam puno brinuo, nego sam se brzo bacio na spravljanje kakve klopice, a nedugo potom i na spavanje. Za sutra je bilo najavljeno promjenjivo vrijeme, a za prekosutra kiša.
STATISTIKA:
HODA : oko 5-6 h
VRIJEME : sunčano
LJUDI PO PUTU : 1
